Prikazanja Djevice Marije, brojnih svetaca, pa i samoga Boga, stigme na tijelu vjernika i svete relikvije koje plaču i krvare, bile su ne tako rijetke pojave u istoriji ljudskog društva. I danas se, sa različitih strana svijeta, mogu čuti vijesti i vidjeti fotografije o takvim i sličnim pojavama.
Na prostoru bivše Jugoslavije ovakva događanja su se najčešće dešavala u mjestima naseljenim pretežno katoličkim stanovništvom. Mnogi se još sjećaju ukazivanja Gospe iz Međugorja, koje je nadraslo lokalne okvire i malo hercegovačko mjesto učinilo poznatim na svim kontinentima. Ovakva čuda se sve češće dešavaju i u pravoslavnom ambijentu, pa je u nekoliko navrata zabilježeno da su u crkvama u Srbiji i Crnoj Gori, a posebno na Kosovu, potekle suze svetim likovima sa ikona i fresaka.
Nešto slično, nedavno se dogodilo i u slavonskom selu Pačetin, nadomak Vinkovaca, u Republici Hrvatskoj. Dan nakon pravoslavnog praznika posvećenog svetom Vasiliju, 13. maja ove godine, u domu Saše Marčete, na neobjašnjiv način je proplakala ikona svetog Nikolaja Mirlikijskog, zaštitnika pačetinske parohije.
Ovaj događaj privukao je veliki broj vjernika da posjete ovo malo selo i pomole se ispred, kako mnogi smatraju ovog "Božjeg znaka".
ČUDO U PAČETINU: "Kao i obično, i toga dana sam otišao u sobu oko 18 časova i 30 minuta, da se pomolim pred svetim ikonama. U prostoriji se nalazila i ikona svetog Nikolaja, koju sam, zajedno s knjigom, dobio u našoj crkvi prije nekoliko godina. Kada sam prišao ikoni, primijetio sam da suzi. Suze su izlazile iz oba oka i slijevale se do brade, gdje su se zaustavljale, a cijelo lice je bilo orošeno. Ne vjerujući u ono što sam vidio, pozvao sam brata, koji se i sam uvjerio u istinitost svega što sam mu rekao, a potom sam otišao po našeg sveštenika, oca Predraga Azapa, da vidi čudo koje se dogodilo", priča Marčeta.
O neobičnom događaju ubrzo su saznale i Sašine komšije i prijatelji, koje je znatiželja, takođe, nagnala da posjete dom Marčeta. Iako je ikona narednog dana premještena u crkvu, suze su i dalje navirale iz očiju sveca, a nešto jače je suzilo lijevo oko. Isprva su se sakupljale na njegovoj bradi, a kako je vrijeme odmicalo, počele su da se slivaju do grudi, gdje su se zadržavale. Ništa se nije promijenilo ni do danas.
"U prvi mah sam bio zatečen i nisam mogao da vjerujem da je istina ono što vidim, ali sam sada ubijeđen da se radi o čudu", priča mještanin žika Jozić, a njegovo mišljenje dijele i ostali žitelji Pačetina.
Ova pojava je u velikoj mjeri izmijenila život Saše Marčete, koji je ubijeđen da se suze na ikoni nisu pojavile bez povoda i da imaju poseban značaj.
"Prvu noć nisam mogao zaspati i ona je trajala za mene duže od bilo koje druge, jer sam čekao da svane, kako bih mogao vidjeti šta će se narednog dana dešavati na ikoni. Pošto se ni sutradan ništa nije promijenilo, odnijeli smo je u crkvu, u namjeri da je svetim molitvama osveštamo i da nad njom čitamo akatist svetom Nikolaju", kaže Saša Marčeta.
MOLITVA ZA SVE VJERNE: Prema pričanju komšija, porodica Marčeta je imala veoma teške periode u životu, ali nije poklekla pred teškim iskušenjima.
Sašina majka je mlada umrla, pa on već nekoliko godina kuva obroke za oca i brata. Otac je prije desetak godina izgubio jednu nogu, a nedavno je, zbog teške bolesti, ostao i bez druge. Ipak, Saša ne gubi nadu da će jednom on i njegovi bolje živjeti, a i ostali mještani Pačetina vjeruju da će Božji znak donijeti određene promjene u selu, pa čak pretpostavljaju da bi ono moglo postati hodočasničko mjesto. Ono što se dešava u posljednje vrijeme, potvrđuje njihove riječi.
Naime, nakon što je ikona čudesno proplakala, mještani se svakodnevno mole ispred nje, a vjernici iz okolnih sela se na zajedničku molitvu okupljaju nedjeljom, u 18 časova.
Iz dana u dan broj posjetilaca se povećavao, pa se sada dugo čeka na ulazak u pravoslavnu crkvu, u kojoj se nalazi ikona.
Pored pravoslavaca, na molitvu dolaze i katolički vjernici, pa čak i sveštenici. Mnogi od njih su i dodirivali suze i vidjeli da se teško brišu, a takođe su se uvjerili da se ne slijevaju sa ikone čak ni kada se ona okrene na bilo koju stranu. Među brojnim hodočasnicima uglavnom su oboljele osobe, invalidi, nepokretni, slijepi i gluvi, koji se nadaju da će im molitve ispred čudotvornog lika sveca ublažiti, ili čak otkloniti patnje. Mole se i zdravi, za svoje, kao i za blagostanje porodice i prijatelja.
"U tradiciji Pravoslavne crkve suze na ikonama vrlo često su se pojavljivale u vrijeme velikih stradanja Crkve, kao utjeha vjernom narodu, ali ujedno i poziv na pokajanje i usrdniju molitvu", objasnio je paroh pačetinski Predrag Azap, koji je o čudesnoj pojavi obavijestio episkopa osječko-poljskog Lukijana.
Pravoslavna crkva, do sada nije iznosila zvanične stavove o čudu koje se desilo u Pačetinu.
Episkop Lukijan je preporučio da se u crkvi Svetog Nikolaja šest nedjelja zaredom ispred ikone u suzama mole akatisti, molitve posvećene tom svecu.
"Mislim da je još prerano govoriti o tome da li će naše selo postati hodočasničko mjesto, ali je za ovo kratko vrijeme povećan broj vjernika koji dolaze u crkvu na redovne molitve, a odnedavno je posjećuju i ljudi iz svih područja Hrvatske, čak i izvan njenih granica", ističe Saša Marčeta.
Znak Božijeg prisustva među nama ljudima.
Ovo čudo koje se dogodilo u ovom našem kraju je blagoslov i znak Božijeg prisustva među nama ljudima.
Čudesno projavljivanje ove ikone sv.Nikolaja u Pačetinu preko koje je Gospod u vidu nebeskih suza slao svome narodu utehu i opomenu pokazuje i to koliko je Milost Božija ovim čudom prisutna, vrata spasenja su svima otvorena.
Ikona je posrednik između nas i svetitelja, prozor kroz koji naše molitve stižu do svetoga koji je predstavljen na ikoni. A naš svetitelj Nikolaj je naš molitveni zastupnik pred Gospodom.
Punih 22 dana bili su vidljivi tragovi suza, suze je Bog pustio i on ih je zaustavio, ali ostaje veliki molitveni značaj što se narod sabirao u ovoj svetinji; u ljudskoj sreći ovi duhovni susreti mnogo znače, dragocen je svaki čas i minut proveden na molitvi.
Stari mudraci su govorili, najvažnije su u životu dve stvari:moliti se i raditi !
Molimo se zato draga braćo i sestre pred ovom ikonom, za sve nemoćne i bolesne da nađu utehu i spasenje.
Ne prestajemo da mislimo zašto nam se ovo deselo. U Svetom pismu na nekoliko mesta pominje se da Gospod plače. Uvek je plakao zbog naših greha, a plakao je nad svojim prijateljem Vaskrslim Lazarem dok je ležao u grobu.
Ovo je mislim opomena za sve nas i vernike i sveštenike, da se zapitamo da li smo verni samo na rečima ili i na delu.
Hvala Gospodu velikom i silnom što je po svom neizmernom milosrđu i dobroti svojoj projavio svedočanstvo prisustva svoga među nama ljudima.
+++
«Molimo jedni za druge».
Bogu se trebamo moliti uvek, a posebno onda kada od njih tražimo pomoć jer i njima još uvek u njihovim hrišćanskim srcima gore Božije reči da se «molimo jedni za druge».
To je ono što svetitelji jesu i to je ono što bi i mi trebali da budemo. Drugih ideala Božijih nema i drugog hrišćanstva nema osim neperekidne želje kao duhovne naslade da «sarađujemo» da spasemo svakog, pa i «najgubavijeg» čoveka na ovoj zemaljskoj kugli, onoliko koliko naše duhovne sile i oboženje dozvoljavaju.
Molimo se za sve pred ovom ikonom,draga braćo i sestre, sarađujmo s Bogom jer ikona je taj prozor kroz koji naše molitve stižu do svetitelja i čudotvorca Nikolaja .
Svi koji su nemoćni i bolesni i nemogu da dođu u ovu svetinju pomolite se i za njih. Da ozdrave da nađu spasenje i utjehu.
U cilju opšte sreće,zdravlja i spasenja priđite ovoj ikoni. Pomolite se i Bog će Vam pomoći.
Vratiti Boga u ljudski život.
Vratiti Boga u ljudski život. To je poruka nebeskih suza sv.Nikolaja, to je upravo put nove evangelizacije. To se poruke istine i ljubavi,to su osećaji srca našeg koji se slivaju u ljubav prema Bogu i svetom Nikolaju u ovoj svetinji.
Kroz cijelu istoriju Crkve imamo zabilježena sva ona čudesa koja su zabilježena u Novomu zavetu. Ništa od onoga nije legendarno. Samo je savremeni čovek umislio sebi da je naučnik, i da nauka u svome tehnicizmu i mehaničkomu poimanju ne trpi i čudesa i čudesne pojave.
Ovde je upravo čudesno projavljena ikona sv.Nikolaja tema evangelizacije a to je da su čudesa moguća i ona se često događaju.
Naši vernici, a pogotovo danas imamo mnogo mladih koji su vjernici i oni trebaju posebnu mjeru evangelizacije, dosljednosti, vodstva. Treba ih vaspitati u slobodi. NJima treba dati nešto od čega mogu živjeti, hranu za put, čvrstu i trajnu, koja može nositi život. Crkva nije kao radnja s samoposluživanjem, gdje se kupuje prema vlastitomu ukusu. U njoj se događa ponuda smisla, spasenja, života, duhovnoga iskustva i trajnoga rasta u Duhu Svetom. U vjeri vrede samo ona iskustva koja je čovjek sam doživio. Sve je drugo bezvredno. Treba sam skočiti u vodu i plivati, treba se zaputiti kroz oganj i ne izgorjeti, prema samim Božijim rečima.
Nitko ne govori u tolikoj mjeri o vanzemaljskome, neobičnome, o tajnim porukama i prostorima s posebnom pažnjom kao Crkva. Neprotumačive se stvari odigravaju u našemu okruženju, čudesne i vanredne pojave koje nije moguće shvatiti, obuhvatiti, koje se mogu samo na određenomu stepenu iskusiti. To su draga braćo i sestre istinska mistična iskustva naše vere.
Ovde imamo čudesno projavljivanje imena Božijeg: - *Dođite i vidite*. Pođoše, ostadoše kod njega, a on ih zanese svojom ličnošću da više nisu mogli bez Isusa Hristosa i njegovih Svetih..
Ovo je mesto na kojem se okupljaju ljudi iz iz svih naših parohija, ljudi drugih vjeroispovedanja da zajedno mole i produbljuju svoju vjeru.
*Blaženi koji nevideše a poverovaše.*
Mnogi su došli ovde iz znatiželje da vide ove suze nebeske, a mnogi su došli s pravom verom i svojim očima zato vide da je ovo pravo čudo.
Bog se može videti samo jakom verom draga braćo i sestre .Slabim očima se ne sme ni sve vreme u sunce gledati. Treba u svim trenucima, ovde na zemlji videti Boga. Da bi se Vaša vera ukrepila, treba se moliti, čitati Jevanđelje, učestvovati u Liturgiji, čistiti dušu pokajanjem, a sumnje rešavati u razgovoru sa sveštenikom i duhovnikom.
Danas svaki dan svog života prihvatajmo kao čudo Božije milosti. Bog nam se projavljuje u crkvenim Tajnama, u okolnostima našeg života, preko svetih ikona i drugih svetih ljudi, knjiga. Ja iz iskustva znam da Bog čuje naše molitve. Treba ta shvatimo sledeše da Bog nas traži, šalje nam razne znake jer mi bežimo od ljega svojim gresima, nevernošću ,sujetom ,životnim sitnicama, lažju, licemerjem, samoljubljem, telesnim ugađanjima.
Bog će nas naći, da li smo spremni čuti njegov glas. Zato da bi ga videli treba da ispravimo svoj život, da očistimo srce svoje koje bi čulo NJegovo kucanje. Kaže sveti jevanćelist *Blaženi su čisti srcem jer će Boga videti.*
@ivite po NJegovim zapovestima i crkvenim pravilima koja ukazuju kuda i šta treba gledati, kako i šta slušati, i sigurno ćete pronaći veru. *Blaženi koji nevideše a poverovaše.* Molimo se s smirenjem, Bog će nam se javiti i dati znak kada čuje našu iskrenu molitvu.
U duhovnom podvigu mnogih podvižnika ikone su bile duhovni prozori kroz koje se nebeski svet javljao podvižnicima. ^itamo u žitijima kako je svetitelj sa ikone sišao i razgovarao sa podvižnikom. I to je jedno čudo. Međutim, danas se pod tim izrazom "čudotvorna ikona" podrazumeva to da se pred ikonom desi neko iscelenje ili da ikona na neki drugi način pomogne nekom čoveku.
Rekla bih da ikona sama po sebi ne čudotvori već da čudotvori naša vera u tu ikonu. Postoje slučajevi da je i bez te naše vere ikona čudotvorila ali to je već po nekom promislu Božjem i to se može objasniti Božjom pedagogijom na putu spasenja čoveka. Danas u svetu postoji negde oko 180 čudotvornih ikona. Da li te ikone čudotvore u kontinuitetu ili su samo jednom čudotvorile nebitno je. Druge pak ikone toče miro, na trećim ikonama svetitelj plače. Dakle, to su sve neki znaci koje nam Bog šalje da bi duboko razmislili o trenutku svoga ličnog življenja i o trenutku življenja našeg naroda kao celine. Duboko ulaziti u tajne Božije je vrlo riskantno. Jedna divna, hristočežnjiva duša kaže: "Ne ispituj Božanske dubine jer ni svoje ne znaš, nego samo Bog". Ipak, ti čoveče nemaš Božanski um da bi prodro u NJegove dubine.
Na Peloponezu-Grčka je postojala jedna ikona koja je godinama točila miro. LJudi su dolazili da se poklone toj ikoni i da dobiju malo vate natopljene tim mirom. Međutim, neki hemičari su uzeli to miro i hteli su da izvrše hemijske analize. I zamislite, to miro u njihovim rukama je počelo da neprijatno miriši.To im je bio dovoljan znak od Boga: ne mešaj se čoveče u ono gde ti nisi nadležan. Ali, eto mi smo ljudi nemirnog duha.
(Igumanija Makarija sokolička-deo iz intrvjua)
M O L I T V E
O, svehvalni i svečesni arhijereju, veliki čudotvorče, svetitelju Hristov oče Nikolaje, Božji čoveče i verni slugo, željeno biće, sasude izabrani, čvrsti stube Crkve, presjajni svetilniče, zvezdo koja obasjavaš i osvetljavaš svu vaseljenu. ti si pravednik, uzrastao si kao palma posađena u dvorima Gospoda svog, živeo si u gradu Miru, mirom si zamirisao i izlivaš nepresušno miro blagodati Božje. Svojim putovanjem, presveti oče, more si osvetio, kada mnogočudotvorne mošti tvoje putovahu u grad Bari, da od istoka do zapada slave ime gospodnje. O, prekrasni i predivni čudotvorče, brzi pomoćniče, usrdni zaštitniče, predobri pastiru koji duhovno stado spasavaš od raznovrsnih opasnosti, tebe proslavljamo i tebe veličamo kao nadu svih hrišćana, izvor čudesa, pokrovitelja vernih, premudrog učitelja, hranitelja gladnih, radost uplakanih, odeću nagih, lekara bolesnih, krmanoša moreplovcima, osloboditelja sužnjima, staratelja i zaštitnika udovica i sirotih, čuvara celomudrija, krotkog vaspitača dece, okrepljenje staraca, nastavnika postnika, odmor trudbenika, izobilno bogatstvo ništih i ubogih.
Usliši nas koji ti se molimo i pod okrilje tvoje pribegavamo, zauzmi se za nas pred Višnjim, i svojim bogoprijatnim molitvama izmoli nam sve što je korisno po spasenje duša i tela naših. Pomoću tvojom sačuvaj od svake nevolje svetu obitelj ovu, svaki grad i selo, i svaku hrišćansku zemlju, i ljude što u njima žive, jer znamo, znamo da molitva pravednoga može mnogo pomoći na dobro, a posle preblagoslovene Djeve Marije mi tebe pravednika imamo kao zastupnika pred svemilostivim Bogom, i tvome usrdnom posredništvu i zastupništvu smireno pribegavamo .
Preblagi oče, ti nas, kao budni i dobri pastir, sačuvaj od svih neprijatelja, pogibije, zemljotresa, grada, gladi, poplave, požara, pokolja, najezde tuđinaca. I u svim našim opasnostima i nevoljama pružaj nam ruku pomoći, i otvori nam vrata milosrđa Božjeg, jer smo zbog mnoštva nepravdi naših nedostojni gledati visinu nebesku, okovani smo okovima greha, te nikada ne satvorismo volju Stvoritelja našeg, niti održasmo zapovesti Njegove. Toga radi preklanjamo pred Tvorcem našim kolena skrušenog i smirenog srca našeg, i prosimo tvoje očinsko posredovanje pred Njim, pomozi nam, ugodniče Božji, da ne izginemo sa bezakonjima našim, izbavi nas od svakog zla i od svake napasti, uputi um naš, i ukrepi srce naše u pravoj veri, da bismo tvojim posredovanjem i zauzimanjem ostali nepotamanjeni ni ranama, ni opasnostima, ni pomorom, niti ikakvim gnevom Sazdatelja našeg. I da tako u miru proživimo ovdašnji život, i udostojimo se videti dobra na zemlji živih, slaveći Oca i Sina i Svetoga Duha, Jednog u Trojici slavljenog i obožavanog Boga, sada i uvek i kroza sve vekove, Amin.
MOLITVA DRUGA SVETOM NIKOLAJU
O, svesveti Nikolaje, prekrasni ugodniče Gospodnji, naš usrdni zastupniče, i svuda u nevoljama brzi pomoćniče, pomozi meni grešnom i utučenom u ovom sadašnjem životu, umoli Gospoda Boga da mi oprosti sve grehe moje koje od mladosti svoje počinih u celom životu mom, delom, rečju, mišlju i svim čulima svojim, i pri ishodu duše moje pomozi meni kukavnom, umoli Gospoda Boga, Sazdatelja svih tvari, da me izbavi vazdušnih mitarstava i večnih muka, kako bih svagda proslavljao Oca i Sina i Svetoga Duha, i tvoje milostivo posredovanje, sada i uvek i kroza sve vekove. Amin.
O, sveblagi oče Nikolaje, pastiru i učitelju svih koji sa verom pribegavaju tvome zastupništvu, i usrdnom te molitvom prizivaju, brzo pohitaj, i izbavi stado Hristovo od vukova koji ga rastržu, i svetim molitvama svojim ogradi i sačuvaj svaku hrišćansku zemlju od pobuna, zemljotresa, najezde tuđinaca i međusobnog rata, od gladi, poplave, požara, pokolja i iznenadne smrti, i kao što si se smilovao na tri čoveka što su bili u tamnici, i izbavio ih od careva gneva i posečenja mačem, tako se smiluj i na mene koji sam u tami grehova umom, rečju i delom, i izbavi me od gneva Božjeg i večne kazne, da bi mi, zbog tvog posredovanja i pomoći, i zbog Svoga milosrđa i pomoći, Hristos Bog podario da tih i bezgrešan život proživim u ovom svetu, i da me izbavi stajanja s leve strane, a udostoji sa svima svetima stajanja s desne strane. Amin.
SUZE I ZVEZDE: O PLAČU BOGORODIČINIH ČUDOTVORNIH IKONA U BAROKU
PLAKANjE JE, kao jedan od od načina objavljivanja čudotvornosti, bilo poznato već kod antropomorfnih predstava antičkih božanstava, a prototip Bogorodičnog plača bila je vizija Andrije Jurodivog u carigradskoj Vlaherni. Objavljivanje čudotvornih ikona plačem bilo prisutno i u ranijim periodima, a pominje se i u srpskoj narodnoj poeziji. Međutim, ono je po brojnosti i učestalosti bilo karakteristično upravo za baroknu epohu, kada se pojavljuju kopije ovih ikona na kojima se Bogorodica prikazuje sa suzama. Ilustrativan primer je bakrorez Bogorodice Čiprovačke, najpoštovanije ikone bugarskih katolika, objavljen po njenom prenosu u Alba Juliju.
Zbog toga je ovom fenomenu barokno skolastičko bogoslovlje posvetilo puno pažnju. Plač čudotvornih Bogorodičnih ikona tumači se ne samo u učenim skolastičkim spisima, nego i u delima namenjenim javnom delovanju crkve, posebno propovedničkim zbornicima. U to vreme štampaju se knjige o suzotočivim ikonama namenjeni širokim narodnim masama.
Jedno od najuticajnijih dela ovog tipa u slovenskoj baroknoj pobožnoj literaturi bilo je Runo orošeno Dimitrija Rostovskog, posvećeno proslavljanju čuda Bogorodičine ikone koja se čuvala u Svetotrojičkom ilinskom manastiru u Černigovu. Ikonu je naslikao monah Genadije Konstantinovič 1658., a ona se nekoliko godina kasnije objavila čudotvornim plačem. Bogorodica Černigovska se nakon toga potvrdila i drugim čudima, pa su iguman Svetotrojičkog Ilinskog manastira Zosim i černigovski arhiepiskop Lazar Baranovič zasnovali njen kult. U ovom poduhvatu oni su punu podršku dobili od Dimitrija Rostovskog i Jovana Maksimovića, koji su napisali knjige o tumačenju čuda ove ikone. Time je kult černigovske čudotvorice rasprostranjen u slovenskom pravoslavnom svetu. Jedan od primera je manastir Uspenja Bogorodice u Srpskom Kovinu, u kome se sačuvala bakrorezna ploča sa predstavom černigovske čudotvorice, koju je izrezao monah Gavril 1725. godine.
Dimitrije Rostovski svojim Runom orošenim uspostavlja idealan barokni model objave i delovanja baroknih čudotvorica. Bogorodica černigovska svoju čudotvornost objavljuje plačem, a posredničku instrumentalnost isceljenjima vernika. Čuda su posledica Bogorodičinog plača, odnosno plač je preduslov čudotvornog objavljivanja i delovanja ikone. U tom smislu suze se dovode u direktnu vezu sa pojedinim tipom čuda. Dimitrije Rostovski opisuje dvadeset i četiri čuda Bogorodice černigovske. Od toga je prvo čudo samo objavljivanje Bogorodičinih suza na ikoni. One se tumače simbolično, kao odraz Bogorodičine ljubavi prema grešnom čovečanstvu.